Sarajevo - Hibernians 5:2

U prvoj utakmici 1. pretkola Evropske lige između Sarajeva i Hiberniansa Bordo sastav je uvjerljivo savladao maltešku ekipu i mirno će otići na revanš u gostima.   Iako su Maltežani bili veliki autsajderi, u jednom trenutku imali su vodstvo, međutim bordo klub se spasio i na kraju ostvario veoma povoljan rezultat pred revanš susret, koji je na rasporedu za sedam dana.

Početak utakmice donio je veliko slavlje. Već u drugoj minuti Suljić je pogodio za vodstvo Sarajeva. Husejinović je sjajno prošao po strani i uposlio Suljića, kojem nije bilo teško pogoditi gol Maltežana. Bordo tim odlično je igrao na otvaranju utakmice, a zaprijetio je i Zlatković u 7. minuti.

Gosti su imali veliku priliku nakon deset minuta igre, a u posljednji trenutak Torlak je izblokirao udarac Herrere.

Dobru akciju Bordo tima bilježimo u 17. minuti. Suljić je odlično spustio loptu za Čomora koji ne uspijeva zatresti mrežu Maltežana.

Tri minute kasnije stiže kazna. Gosti poravnavaju rezultat pogotkom Farrugie. Nakon izjednačujućeg pogotka Sesar je imao dvije prilike, ali lopta oba puta ide preko gola.

U 33. minuti Hibernians dolazi u vodstvo nakon dobro izvedenog kornera. Strijelac je bio Rodolfo Soares. Kad se činilo da će gosti na pauzu otići s golom prednosti, Torlak pogađa za 2:2. Ipak, navijači su igrače Sarajeva na pauzi ispratili zvižducima.

Na početku drugog dijela utakmice, tačnije u 54. minuti, Soares je oborio Husejinovića u šesnaestercu, te je dobio crveni karton, a Spirkoski je pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač penala bio je Karamatić, koji je vratio prednost Sarajevu. Šest minuta kasnije gosti su zaprijetili. Lima je šutirao iz slobodog udarca sa 30 metara, ali Adilović je izvadio loptu ispod prečke.

Uslijedili su napadi domaćih igrača, koji su po svaku cijenu željeli zabiti barem još jedan pogodak. To se desilo u 79. minuti.

Karamatić upošljava Hadžića koji je loptu pospremio u mrežu za vodstvo Sarajeva 4:2. Svoju nadmoć domaći igrači krunisali su pogotkom u samom finišu utakmice.

Sesar je izveo korner, a Tatomirović pogađa za 5:2.

Sarajevo - Europa League - promo video

Krenimo putem slave...

Safet Sušic - rumunski Bog "Pape"

Negdje početkom osamdesetih godina, fudbalski klub Sarajevo putovao je u rumunski grad Hunedoara, na utakmicu Kupa UEFA sa ekipom Korvinula. Bordo tim sa Koševa predvodio je Safet Sušic Pape, a u jakoj ekipi bili su tada još Mehmed Janjoš, Želimir Keli Vidovic, Mirza Kapetanavic,  Faruk Hadžibegic, Predrag Pašic, te tek prispjeli Musemic mlađi, Merdanović, Vukičević i drugi.

Stariji igrači igrali su karte, na posljednjem autobuskom sjedištu, popularnoj sečiji, a mlađi kibicovali. Cobo Janjuš se ljutio na kibicere i njihove komentare, pošto je bezbeli, gubio.  Pape je već naveliko drijemao. Put se otegao, zašlo se duboko u noć, a bogami se i ogladnilo. Vodstvo puta odluči da se u nekoj krajputaškoj krčmi nešto prezalogaji. Zastali smo tako kod prve takve, negdje iza Temišvara.

Već dobro umorni rumunski konobari samo su odmahnuli glavom, dajući do znanja da je kuhinja već zatvorena. Jedan od njih, čija se, očito, "pikala", odjednom radoznalo upita:  "Jeste li vi ekipa u kojoj igra Sušic?" Na potvrdan odgovor, gledao nas je i mjerkao s nevjericom. Potom promrsi, kao za sebe, da bi ga on sigurno prepoznao, jer je Sušic "fudbalski bog"! "Kako nas je samo potopio u Bukureštu, kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. izgubili odlučujuću utakmicu. Tri komada nam je dao u paklenoj utakmici Rumunija – Jugoslavija, 4:6! Jednom je sve naše od centra redom 'izmiješao', pa i golmana", priča Rumun kao u transu.

Našao se tu sa grupom drugara i jedan banatski Srbin, koji nam sve prevodi. A onda Rumun veli: "Ako dovedete Sušica, večera će biti servirana". Svi smo najprije mislili da je riječ o šali. Ali, kako glad ne bira, a domaćin ne popušta, pade pogodba. Odoh da probudim Papeta.

Za pet minuta ide bunovni Pape i gunđa, misleći da je riječ o šali iza koje bi mogao stajati neko od njegovih iskusnijih jarana iz autobusa, sa sečije. A kada Rumun ugleda svog "fudbalskog boga" o kojem je maločas sa zanosom pričao, kako glavom i bradom stoji pred njim i bunovno trlja oči, zakorači oprezno prema Papetu, potom malo ustuknu i s poštovanjem reče: "Da, adevarat accesta este redjele fotbalolul Sušic."  Prevedeno sa rumunskog: "Jeste, to je taj fudbalski bog Sušic." Momku zablistaše oči, jer je nakon pet godina vidio igrača, koji je njegovim Rumunima te nedjelje 13. novembra 1977. na stadionu "Steaua", pred 35.000 gledalaca, naprosto iz ruku istrgao vizu za Svjetsko prvenstvo.

Brzo je Rumun ispunio svoje obećanje. Gdje si vidio da je "bog" gladan! Svi smo dobili večeru. Usput je stalno obigravao oko svog "fudbalskog boga", postavljajući preko onog banatskog Srbina i prevodioca još mnogo pitanja. A onda se sjeti da je domaćin, pa učtivo upita Papeta da li mu slučajno još nešto treba? Pape se smije nedužno i na kraju spontano pozdravlja s Rumunom. Onako povučenom i skromnom, sve mu je to pomalo bilo nezgodno.

Sutradan u Hunedoari, negdje na pola puta između Temišvara i Bukurešta, bilo je neriješeno, 4:4. Pape je bio u centru pažnje, a čuvala su ga i po dvojica-trojica protivničkih igrača.

Papetov dres sa brojem 7 zabio je i pored toga dva komada! Broj 7, rezerviran inače za Safeta Sušica, nosio je, namjerno ili slučajno, mladi Edin Hadžialagić. I postigao dva gola! Najljepši je, ipak, bio onaj Pajin prvi, kada je Predrag Pašic prekrasnim lobom prebacio golmana Korvinula. Jedan gol postigao je danas Šveđanin, inace momak iz Kiseljaka – Zoran Lukić.

Grad Hunedoara bio je kopija naše Zenice i grad pobratim. Veliki fabrički dimnjaci željezare davali su mu obilježje. Rudari i metalci su uoči i poslije utakmice pili pivo iz velikih smeđe-žućkastih litarskih flaša – piva "klipaca", reklo bi se sarajevskim žargonom.

Struje je "u rumunskoj Zenici" nestajalo tačno u 22 sata. Šef države Ćaušesku prodavao je struju susjednim zemljama. Oko nas su kružili njegovi ljudi u elegantnim odijelima i pratili svaki naš pokret. Jedan od njih me zamolio da mu u hotelskom free shopu, za njegove njemačke marke, kupim miris za ženu i marlboro. Bili su to ljudi iz rumunske tajne službe Securitatea (Sekuritatea).

Faruk Hadžibegić i ja kupili smo jedan lijepi porcelanski servis za kafu. Lagan kao perce i divno dizajniran. Umotavajući ga u bijeli pak-papir, koji nam je vratio sjećanje na naše granape šezdesetih, kada su nam u taj papir umotavali tahan-halvu, čak i marmeladu, prodavačica je s ponosom kazala: "Znate, to je porcelan iz Alba Julije!"

Deset godina kasnije, rumunski porcelanski servis dokazao je kvalitet. Preživio je netaknut granatiranje u dva stana moje Dobrinje. I dan-danas, kad za kratkih posjeta Sarajevu pijem kafu kod roditelja, pomislim da je taj "ručni porcelanski rad iz Alba Julije" sačuvala neka viša sila. Možda baš – "rumunski bog" Pape.

Iz knjige Zdravka Lipovca "Teferic na nicijoj zemlji"

Nogometne legende: Luis Nazario da Lima RONALDO (El Fenomeno)

Puno ime: Ronaldo Luís Nazário de Lima
Nadimak: El Fenómeno, R9
Datum roðenja: 22. rujna 1976.
Mjesto roðenja: Rio de Janeiro, Brazil
Klub: Umirovljen
Prethodni klubovi: Cruzeiro, PSV, Barcelona, Inter, Real Madrid, Milan, Corinhtians

Ronaldo Luís Nazário de Lima, poznatiji kao Ronaldo, jedan od najboljih igrača svih vremena, a mnogi ga smatraju i najvećim nogometnim talentom ikad viđenim, no u namjeri da postane najbolji spriječile su ga ozlijede, te je jedna predivna karijera mogla biti i još veća. 

Nogometnu karijeru započeo je kao 14-godišnji dječak u klubu Sao Cristovao, a prvi profesionalni ugovor dobio je u Cruzeiru, gdje je sjajnim igrama u brazilskom prvenstvu zaslužio poziv na SP 1994. godine u SAD-u. Ipak, prvenstvo je kao 17-godišnjak pratio s klupe, no tad je već bilo najavljeno da stiže jedan od najvećih. U Cruzeiru je odigrao svega jednu godinu te je imao impresivnu statistiku za tako mladog napadača, stoga je time kupio svoju ulaznicu u Europu, a najspretniji u namjeri da dovede novog genijalnog Brazilca u svoje redove bio je PSV, u kojem je ostao dvije godine i u 56 utakmica zabio je 55 golova, te je u prve tri godine svoje karijere zbilja imao zapanjujuću statistiku za napadača.

1996. godine Barcelona ga je dovela u svoje redove, a te iste godine proglašen je i FIFA igračem godine i dobitnikom Zlatne lopte . U Katalonskoj prijestolnici nije se mnogo zadržao, svega jednu godinu, nakon čega je preselio u Inter iz Milana. U prvoj sezoni sa Interom osvojio je Kup UEFA, a iste te godine, to jest drugu godinu za redom proglašen je igračem godine po FIFA-i  i dobitnikom Zlatne lopte France Footballa.  Zatim je nastupio i na svome drugome svjetskom prventsvu, 1998. godine u Francuskoj, no u sasvim drugoj ulozi nego prije četiri godine u SAD-u gdje je bio promatrač s klupe. U Francuskoj je sa svojim Brazilom došao do finala, gdje su izgubili od domaćina. No ta 1998. godina je bila kobna za svjetski nogomet kao i za Ronalda, na utakmici protiv Lazia Ronaldo se teško ozlijedio te ga tri sezone gotovo i nema na terenu.  

Potpuno spreman vraća se na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, gdje osvaja naslov svjetskih prvaka i postaje najbolji strijelac natjecanja, te se El Fenomeno opet vraća. Isto to ljeto seli se u Real Madrid za svotu od 45 miliona eura, te tako postaje jedan od Perezovih Galacticosa sa Zidaneom, Figom, Raulom, Hierrom i ostalim zvijezdama koji su stigli u Španjolsku prijestolnicu.  2002. godine opet je proglašen najboljim igračem svijeta po FIFA-i. U Real Madridu svojim je golovima i driblinzima oduševljavao publiku sve do zime 2007. godine kada već u problematičnoj situaciji s kilogramima seli u Milan za 8 milijuna eura, gdje je s drugim brazilskim mađioničarom, Kakom, trebao činiti ubojiti tandem. No kilogrami i ozlijede su uzeli svoj danak, te Ronaldo nije ostavio nikakav upečatljiv dojam u Milanu, pa se nakon sezonu i pol se vraća natrag u svoj rodni Brazil, no ovog puta smo ga gledali u u dresu Corinthiansa, u kojem se i umirovio.

14. februara, naime na Valentinovo, dogodio se tužan dan za nogomet, Brazilski El Fenomeno, te jedan od najboljih igrača svih vremena u svojoj 34. godini odlučio je zaključiti svoju fantastičnu karijeru, zbog bolesti koja uzrokuje višak kilograma, s kojima se nije mogao nositi u zadnjim godinama svoje karijere. Preostaje nam samo da se zahvalimo Ronaldu na sjajnim golovima i driblinzima kojima nas je oduševljavao.

Za Reprezentaciju Brazila Ronaldo je nastupio 97 puta i pritom postigao 62 gola, a da nije bilo toliko ozljeda definitivno bi bilo i puno više nastupa i golova. Svoj prvi poziv za Brazil Ronaldo je dobio za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, nakon samo jedne profesionalne sezone. Ronaldo je sa reprezentacijom bio dva puta svjetski prvak (1994. i 2002.), dok mu je isti taj naslov 1998. iskliznuo iz ruke protiv domaćina Francuza. Nastupio je na ukupno četiri svjetska prvenstva, a najzapaženiji je po tome da je najbolji strijelac svjetskih prvenstava u povijesti sa 15 golova, gdje je 2006. godine prestigao Gerda Müllera. Vrijedno je napomenuti da je dva puta osvajao i Copa Americu (1997. i 1999.), te Kup Konfederacija 1997. Brazilci će se sigurno načekati da opet u žutom dresu Carioca vide ovakvoga talenta i fenomena.

__________________________________________________________________________________________

preuzeto sa: euronogomet.com

Dubrovački football summit uspio: Džeko pogodio dva puta

 

Prvi Dubrovnik football summit u potpunosti je uspio, u Gospinom polju gotovo 2.000 gledalaca došlo je pozdraviti velike nogometne zvijezde poput Edina Džeke, Stipe Pletikose, Aleksandra Kolarova, Igora Štimca, Ivicu Mornara, Srđana Andrića i brojne druge.

"Oduševljen sam brojem gledatelja, to je dokaz da je humanitarni turnir uspio, nadam se da će ovo postati dubrovačka tradicija", kazao je Emir Spahić, rođeni Dubrovčanin, koji je odmah nakon turnira pohitao na pripreme Seville, kojemu su u organiziciji svesrdno pomogli Darko Miladin i Zvonimir Deranja.

Utakmice su došli pogledati Halid Bešlić, Enes Bešlagić, dubrovački zet Tarik Filipović nakratko je odglumio Ćiru Blaževića, a poglede muškog dijela publike, više od nogometaša, plijenila je Mila Horvat.

U prvoj utakmici malonogometna selekcija Hrvatske s 5:4 svladala je Vatrene 98". Za malonogometaše su igrali Jukić, Osibov, Suton, Laura, Marinović, Andrijašević, Kubović, Cvjetković, Primić, Subotić, Protega i Babić, a za Vatrene 98" Prkačin, Štimac, Jurčić, Mornar, Miladin, Vejić, Đolonga, Musa, Deranja, Andrić i Putnik.

Strijelci su bili Marinović i Babić po 2, te Suton, a za Vatrene su zabili Musa 2, Mornar i Deranja. Na vratima je briljirao proslavljeni košarkaš Prkačin, onako visokog teško ga je bilo svladati, a lijepih poteza s obje strane nije nedostajalo.

"Bilo je super", kratko je kazao budući hrvatski selektor Igor Štimac, koji je doživio veliki pljesak Dubrovčana.

Dvoboj Hrvatska i prijatelji protiv Evropskih zvijezda bio je vrhunac dvodnevnog spektakla. Nisu stigli najavljeni Manuel Neuer i Lukas Podolski, te boksač Felix Sturm, s obzirom na to da su ih zaustavile obaveze u Njemačkoj, ali stigli su turski košarkaši Onan i Besok.

Šteta što se svi pozvani nisu odazvali, ali to nije umanjilo lijep ugođaj u Gospinom polju i ideju da se pomogne dubrovačkoj djeci s posebnim potrebama. Hrvatska i prijatelji igrala je u sastavu Pletikosa, Džeko, Perišić, Klasnić, Maglajlija, Kolarov, Rahimić i Vukčević, dok su evropske zvijezde bile u kombinovanom sastavu pjesme, glume, rukometa, košarke, borilačkih sportova i košarke. Igrali su Prkačin, Šola, Zečić, Perak, Spahić, Miladin, Bešlagić, Papac, a s klupe ih je vodio Halid Bešlić.

Na kraju je bilo 4:4, a za Hrvatsku i prijatelje dva pogotka postigao je Džeko, te Kolarov i Maglajlija, a za evropske zvijezde po dva gola postigli su Dražen Zečić, najbolji pjevač među nogometašima i najbolji nogometaš među pjevačima, te Miladin. Rezultat je bio najmanje bitan, u lijepoj dubrovačkoj večeri svi su bili pobjednici.

_____________________________________________________________

preuzeto sa: edindzeko.ba