Najnovije sportske vijesti, dešavanja i zanimljivosti - BLOG TV, Sportske Legende, arene, slike, Ankete - na jednom mjestu. Sve vrste sportova. (fudbal, košarka, tenis, formula 1, hokej, rukomet i mnogi drugi zanimljivi sportovi).
Sada već bivši igrač Arsenala, Robin Van Persie
je u jednom današnjem intervjuu za Engleske medije pričao o svom
prelasku u Manchester United, ali i o glasinama koje su ga skoro pola
godine selile u Juventus.
"Razlog
mog prelaska u Manchester United? Imao sam odličnu ponudu Juventusa i
ozbiljno sam razmišljao o njima, ali su se tada pojavile informacije o
namještenim utakmicama. Čitao sam da su tri igrača Juventusa, kao i
njihov trener optuženi za namještanje i nisam htio doći u takvo
okruženje".
"Odlučio
sam da ću preći u Manchester United i mislim da je to dobra odluka.
Juve je moja omiljena ekipa iz Italije i kad već neću igrati u tom
klubu, redovito ću ih pratiti. Siguran sam da će ponovno osvojiti naslov
Serije A, unatoč suspenziji njihovog trenera. Pozdrav. Forza Juve!", rekao je Robin Van Persie.
Vrsni fudbaler, ljudski uzor, porodični
čovjek i humanitarac, sinonimi su za ime Alessandra Del Piera. Iako je
njegova fudbalska budućnost nepoznata, ono što je ostavio u trajno
naslijeđe je neizbrisovo i vjerovatno nedostižno budućim generacijima.
Simbol Juventusa Najljepša fudbalska romansa svih vremena!
Dječački snovi su veliki, protkani maštom, koja se isprepliće
sa stvarnošću i sudbinom, a On je želio da bude veliki fudbaler. Spavao
je ispod postera Platinija i sanjao o svojoj Staroj dami, za koju je još
od djetinjstva navijao.
Strast prema fudbalu
Sve velike bajke, nose težak početak, ali na kraju završe sretno. Nije
bio iz imućne porodice, živjeli su skomno. Kao dječaka od deset godina,
udario ga je auto i imao je manje oštećenje mozga, ali srećom bez
velikih posljedica. Otac bi često znao parkirati svoga FIAT-a van
garaže, da bi mali Alex mogao šutirati loptu u tome malom prostoru.
Volio je to i često je dugo ostajao unutar, samostalno udarajući loptu i
već kao dječak je razvio veliku ljubav prema fudbalu, koju je kasnije
iz garaže prenio i na teren. Zbog toga, ta strast prema fudbalu,
prisutna je i u 38. godini života, zbog toga postoji tolika želja za
pobjedama i nakon 20 godina aktivne igračke karijere u kojoj je osvojio
praktično sve.
Jednog jutra se probudio i ugledao je svoje prve kopačke, a ostalo je najljepša fudbalska priča ikada.
Naljepša fudbalska romansa
Prije nego se pridružio Padovi u 13. godini života, dječak, inače sitne
konstitucije, bio je na probi, pogodite gdje? U najboljoj omladinskoj
školi u Italiji toga vremena, u Juventusovom gradskom rivalu, ekipi
Torina. Ostao bi, ali majka je kategorički rekla: "Premlad si da sada
ideš, Torino je daleko", i Alex je ostao kod kuće. Počeo je igrati u
Padovi, a vrlo brzo su skauti Juventusa došli da ga gledaju na jednom
meču. Nezadovoljni viđenim, izašli su dvadeset minuta prije kraja, a Del
Piero je do kraja utakmice postigao dva gola. Ipak, od sudbine niko ne
može pobjeći.
U ljeto 1993. godine, tačnije 28. juna, Stara dama je dobila svoga
džentlmena i fudbalera koji je likom i djelom, postao simbol svega onoga
što Juventus jeste kroz historiju. Od toga trenutka, Alexovog potpisa
crno na bijelo, cijela njegova sadašnjost i budućnost je bila
crno-bijela. Romansa džentlmena i dame, kao iz najvećih ljubavnih romana
trajala je skoro dvije decenije, praćena najvećim usponima i padovima
kluba, ali uvijek istog intenziteta i nepromjenjena. Džentlmen nikada
nije napuštao svoju damu, a njihova romansa je najslavnija fudbalska
ljubavna priča ikada, baš kao u Shekspirovim djelima.
Legendrani Giampiero Boniperti ga je odmah po dolasku odveo u trofejnu
salu kluba i pitao ga: "Vidiš li koliko smo trofeja osvojili? Nadam se
da ćeš ti uspjeti osvojiti još više."
Tako je i bilo. Sa 22 godine, Pinturicchio je osvojio sve što se može
osvojiti na klupskom nivou, a u narednih 19 godina je rušio rekord za
rekordom, postavši igrač sa najvećim brojem nastupa u dresu Juventusa
(705) i fudbaler koji je postigao najviše golova za Bianconere (289).
Igrao je na četiri različita stadiona; Communaleu, Delle Alpiju,
Olimpicu i Juventus Areni i na svakom je postigao gol. Davao ih je iz
svih pozicija; desnom nogom, lijevom, glavom, petom, iz slobodnih
udaraca. Prefinjene fudbalske tehnike i sjajnog osjećaja za prostor i
gol, svojim majstorijama je mamio aplauze širom Italije i Evrope, a van
terena je bio primjer pravog profesionalca, uzornog sportiste i velikog
čovjeka. Ovacije na Bernabeu ili Old Traffordu kada je napuštao teren za
sebe govore, jer to ne može bilo ko, samo najveći.
Grazie Capitano
Del Piero je kralj, fudbalski teren je njegovo kraljevstvo, a broj deset
na leđima njegov tron. Očima sokola je vrebao, kao gepard mijenjeo
pravac, ušima vuka slušao i mudrošću lisice predviđao poteze. Snagom
Herculesa udarao loptu, dijelio radost sa svima pri postizanju golova.
To je Del Piero, fudbalski Zeus. Kada je izlazio na teren, započinjala
je fudbalska pustolovina, svaki puta iznova. Fair play i nevjerovatna
vještina, jednostavno to je njegov stil. Inovativnost, strast,
lojalnost. Posvetio je život svojoj dami i učinio je tako posebnom.
Kažu da pojedinac nikada nije iznad kluba i da ne može biti. Kompleksno
je to pitanje u najmanju ruku, ali mr. Juventus je priča za sebe. Bilo
je velikih i boljih fudbalera, ali Alex je izvan svakog poređenja.
Vjerovatno se nikada nije pojavio sportista, fudbaler, koji je bio
toliko velik i na samom terenu, ali i van njega. Kada govorimo o Del
Pieru, govorimo o historiji Juventusa, o priči i simbolu nečega što
traje više od 100 godina. Idol, ne samo Juventina, nego i istinskih
fudbalskih zaljubljenika. Jedan od posljednjih fudbalskih romantika,
koji je fudbal igrao srcem i dušom, a svoj klub volio i bio mu odan.
Vrsni fudbaler, ljudski uzor, porodični čovjek i humanitarac, sinonimi
su za ime Alessandra Del Piera. Iako je njegova fudbalska budućnost
nepoznata, ono što je ostavio u trajno naslijeđe je neizbrisovo i
vjerovatno nedostižno budućim generacijima. Come te nessuno
mai....Grazie d'esistere CAPITANO!
Momčad torinskog Juventusa eliminisala je Milan iz ovogodišnjeg
izdanja Coppa Italia. U prvom susretu Stara dama je slavila pobjedu na
gostovanju od 2:1, a Milan im se revanširao u Torinu pobjedom identičnim
rezultatom. Ipak, u produžecima pribraniji su bili domaći koji su se
uspjeli plasirati u finale.
Del Piero je načeo mrežu gostiju u 28. minuti. Međutim, Milan se vrlo
brzo vraća u igru i preko Mesbaha u 51. minuti izjednačava rezultat.
Izvanrednim golom Maxi Lopeza u 81. minuti zaostatak je anuliran, a
Milan je imao nekoliko prilika da pitanje polufinaliste riješi u
regularnom dijelu.
Ipak, nije uspio, a promašaji su skupo plaćeni u 96. minuti kada je Vučinić pogodio za 2:2.
Fudbaleri Milana do kraja su pokušali postići pogodak koji bi ih odveo u finale, no nisu uspjeli.
U svom 14. finalu, prvome nakon 2004. godine, torinski će klub igrati
protiv Napolija ili Siene, koji uzvratni polufinalni dvoboj igraju sutra
u Napulju. Toskanska ekipa iz prve utakmice ima 2-1 prednost.
Posljednji put Torinezi su u Kupu slavili davne 1995. godine. Ukupno
imaju devet naslova.